U registraturi kratka lektira - Lektira.hr (2024)

Analiza djela U registraturi. Roman je napisao Ante Kovačević. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi najboljeg i ujedno najčitanijeg romana hrvatskog realizma. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!

Analiza

"U registraturi" predstavlja najbolji i ujedno najčitaniji roman hrvatskog realizma. Izlazio je u nastavcima u "Vijencu" 1888. godine, a kao cjelina je izašao tek 1911. godine. Mnogi su govorili da se u romanu nalazi previše nemorala i zato nije mogao odmah biti objavljen u komadu.

Roman U registraturi je podijeljen na tri dijela. U prvome dijelu pripovijedač opisuje spise uz pomoć kojih Ivica Kičmanović pripovijeda o svom životu. Životopis glavnog junaka obuhvaća prvih 20 godina njegova života, a to su djetinjstvo i školovanje Ivice Kičmanovića. Pripovijedanje se odvija u prvom licu.

Početak drugog dijela biva prekinut pijanim registratorom koji je ulaskom u registraturu počeo listati stranice svog života. Drugi dio romana obuhvaća Ivičin dio života od trenutka kada se rastao s Laurom pa sve do sudbonosnog trenutka nakon što je upoznao Anicu u koju se zaljubio.

Posljednji treći nastavak je ujedno najkraći u kojem se radnja odvija brzo. Radnja se tako spaja s početkom drugog dijela u kojem se prikazuje pijani registrator kada čitatelj može upoznati tragičan završetak registratora.

Elementi djela

Vrsta: roman

Tema: život i sudbina intelektualca Ivice Kičmanovića

Pouka: društvene i socijalne prilike utječu i određuju pojedinca, trebamo težiti vlastitim idealima i ciljevima

Vrijeme radnje: 19. stoljeće

Mjesto radnje: Hrvatska (relacija selo-grad)

👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼

Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj

Seoski mužikaš Jožica Kičmanović mnogima poznat kao Zgubidan živi sa svojom obitelji u maloj kolibi. Odmah pored njih na brijegu živi obitelj Kanonika, a kada je napokon došlo vrijeme da im djeca krenu u školu, Ivica Kičmanović te Perica i Miha, Kanonik nastoji Jožici objasniti kako će škola negativno utjecati na njihovu djecu.

Kako je vrijeme prolazilo tako se Ivica pokazao kao odličan đak, Miha je bio lošiji i zato nije volio Ivicu, a Perica je bio poznat kao sanjar. Nažalost Perica uskoro umire i učitelj zamoli Ivicu da pročita govor na pokopu. Ivica je dodao malo svoga i tako oduševio sve prisutne. Svi koji su ga čuli, a najviše gospoda htjela su pomoći oko njegovog školovanja.

Roman dalje nastavlja s rođakom Ivičinog oca. Gdin Jurić radi u gradu kod ilustrišimuša u čiju je kuću kasnije počeo zalaziti i Ivica dok je još bio siromašan učenik. Prošlo je neko vrijeme i Ivica sada ima dvadeset godina te se budi u Laurinom krevetu. Ivica se polako počinje prisjećati prethodne noći kada je Mecena organizirao slavlje na kojem su se skoro svi gosti napili. Ivica je uvrijedio jednog od gostiju, literatu Rudmira Bombardirovića Šajkovskog nazvavši ga Imbricom Špiček iz Volovšćine. To je ipak bilo njegovo pravo ime.

Slijedi opisi Meceninog podrijetla. Njegova majka nije imala čistu prošlost, a živjela je razbludnim životom te tako bila ljubavnica vlastelina i supruga upravitelja vlastelinskog imanja. Kada je ostala trudna uspjela je uvjeriti vlastelina kako je dijete njegovo, a nakon što je upravitelj umro pod sumnjivim okolnostima, otišla je s imanja zajedno s vlastelinom koji se s njom vjenčao. Rodila je sina Mecenu koji je do svoje dvadeset i pete živio kao i majka, razbludno i bez imalo grižnje savjeti sve do događaja koji mu je promijenio život.

U selu koje se nalazilo blizu Meceninog imanja živjela je lijepa djevojka Dorica koja je zbog svoje ljepote dobila nadimak vila. Bila je udana za Matu Lorkovića i njhov brak je bio sretan sve do trenutka dok se u mladu ženu nije zaljubio Mecena. Crni Jakov, sluga gospodara Mecene došao je na ideju kako da pomogne svom nadređenom, pa je nagovorio lopova Mikulu da optuži Matu da je pokrao purane od vlastelina.

Nakon što su gospodari odveli Matu Jakov je savjetovao Doricu da traži milost za svog muža od samog gospodara. Mecena je nakon toga silovao Doricu, a potom i Crni Jakov. Nakon proživljene strahote Dorica poludjela od bijesa i jala vratila se u selo i sve ispričala Mati. On je od bijesa zapalio svoje imanje te pokušavajući spasiti vjenčanu krunu Doričina ljepota je bila unakažena. Mate je zatim ubio Mikulu i Jakova koji je prije smrti uspio ubiti Matu.

Uslijedila su teška vremena za Doricu koja je počela lutati selom kao luđakinja i jednom prigodom naletjela je na samog Mecenu kojeg je prepala zbog svoje ludosti, ali i ružnoće. Do kraja života dobivala je naknadu od općine kojima je novac slao Mecena. Roman se opet vraća na Ivicu kada je napunio devetnaest godina u trenutku kada je u njegov život ušla Laura, Mecenina štićenica i ujedno rođakinja.

U početku se izbjegavaju, ali se ubrzo zbliže jer su oboje siromasi koje je Mecena odlučio primiti. Laura je djevojka koje je odrasla bez majke i o kojoj se brinula stara žena Ivana. Iako nije imala majku Laura je odrasla uz dobrog oca, a nakon što su njegovi poslovi propali, odselili su se u potkrovlje u predgrađu i Ivana ih je morala napustiti. Lauru je sada čuvala obitelj koja im je iznajmila prostor, a koja je imala sina neuglednog izgleda s jednim ćoravim okom. Bio je to Ferkonja.

Nakon očeve iznenadne smrti obitelj se nastavila brinuti za Lauru, ali najviše zbog novca koje je otac ostavio za svoju kćer. Ferkonja se prema Lauri ružno ponašao baš kao i njegov otac prema majci. Kada je već bila odrasla cijela obitelj je krenula prema šumskom svetištu i kada su ju poslali po vodu zajedno s Ferkonjom on ju je htio silovati. Uspjela je pobjeći i pasti u provaliju. Sljedeće jutro pronašla ju je baba Huda koja ju je odvela kod Mecene zajedno s malim kovčežićom punim blaga.

Približava se kraj prvog dijela romana gdje se radnja ponovno vraća u sobu gdje spavaju Laura i Ivica. U Meceninu kuću je tada došao Joža kako bi svog sina odveo majci na umoru. Nakon što ga nisu mogli pronaći u njegovim odajama odlučili su ga potražiti u Laurinim. U zbrci koja je nastala kada su ih otkrili Laura i Ivica su se uspjeli pozdraviti, a Laura mu je dala kovčežić koji je dobila od babe Hude.

Prvi dio završava i počinje drugi dio koji započinje s radnjom koja čitatelja vraća i do nekoliko godina unazad na bogato imanje Medonića, trgovca koji se bavi posuđivanjem novca seljanima. Radi tako da ne uzima kamate u novcu, nego radije u poljoprivrednim dobrima. U braku je s Margaritom, a iz prvog braka ima ružnu kćer Justu. Kanonik nagovara sina Mihu da se udvara Justi jer je bogata jedinica.

Medonić uzima Mihu za naučnika kojeg vodi sa sobom po svijetu. Miha se pokazao sposobnim i tako se počinje brzo bogatiti, a već na sljedeći Uskrs Miha već radi kao samostalan trgovac. Na Uskrsni ponedjeljak sa svojim mužikašima svira Jožica. Za jednim od stolova sjede Miha, Justa, Medonić, žena Duga Kata i mali Kanonik. Za drugim stolom seoski učitelj, kumordinator Žorž i Ivica. Dva se tabora natječu u naručivanju pjesama, a kako se dvije obitelji Kanonika i Jožice već dugo ne podnose, izbije tučnjava. Sljedeće zime održala se svadba između Mihe i Juste, a na svadbi im je svirao Jožica koji je predvodio starim bajsom. Proslava vjenčanja trajala je osam dana.

Ivičinim odlaskom iz grada dolazi do promjena u Meceninoj kući koji se razboli. Pomirio se s Laurom nakon čega je smislila kako da ga se riješi. Praveći se da ga njeguje dala mu je otrov, a kada ga je kumordinar Žorž pronašao mrtvog od straha je prevrnuo svijeću i tako je izgorila cijela kuća. Laura je prije nego što je požar progutao cijelu kuću uspjela izvući škrinju s novcima i haljinama.

Ivica je zahvaljujući novcima koje mu je dala Laura uspio kupiti lijek za bolesnu majku i ona je nakon toga ozdravila. Jednog dana je boraveći u svom rodnom kraju susreo Kanonikovu kćer Anicu koja je sada odrasla, a Ivica se nije mogao načuditi njenoj ljepoti. Želio joj je laskati i počeo se šaliti s njom, ali Anica se prepala i pobjegla. Ivica se nadao da će je opet sresti, a kada nije uspio odlučio se vratiti u grad kako bi nastavio školovanje.

Laura je u škrinji s novcim pronašla vrijedne dokumente i tako saznala istinu o svom porijeklu. Ona je bila kćer Mecene i Dobrice. Saznala je da je Mecena njenu majku doveo do ludila, pa je tako odlučila spaliti sve papire i krenuti prema selu kako bi se susrela s Ivicom. Laurinim dolaskom u Ivičinoj kući je zavladalo pravo veselje, a izgledalo je kao da Laura uživa na selu. Unatoč svemu Ivica je bio nemiran jer je selo pričalo o njihovoj grešnoj vezi, a ona je up*rno odbijala da se vjenčaju. Nakon večere kod Mihe i Juste Laura je nagovorila Ivicu da se vrati u grad. Na izlazu ga je čekala Anica kojoj je Ivica dao prsten obećavši kako će se vratiti. Ovom radnjim završava prvi dio romana.

Laura se za vrijeme boravka na selu prijateljuje s Justom i Mihom, a Ivičini roditelji su primijetili kako po noći u kapelicu zalazi Miha i zato Jožica odlazi u grad kako bi o tome obavijestio svog sina. Trebalo mu je neko vrijeme da ga nađe, a prije toga je sreo rođaka Jurića koji je starom poručio da se njegov sin nalazi kod njega. Žorž koji je nekada radio za Mecenu sada je u braku s krčmaricom Jelušom koja ga cijelo vrijeme vrijeđa, a ponekad i tuče zbog čega se Žorž na kraju propio.

Ivica plaća svoje troškove, a Žorž voli provoditi vrijeme s njim jer se Jeluša boji Ivice. Nakon što se otac vratio u selo Ivica razmišlja o tome koliko se puta njegov život isprepleo s Mihinim. Napiše pismo Lauri i nazove ju priležnicom, taticom i zločinkom. Laura je spalila pismo nakon što ga je dobila, počela trovati Justu i nakon kratkog vremena od njene smrti uselila se Mihi. Anica je radila kod Laure, a kada je saznala da joj se sviđa Miha, otišla je u grad kako bi pronašla Ivicu.

U gradu je odmah pronašla crkvu gdje ju je zatekla starica koja joj je obećala potražiti posao jer je primijetila da je Anica mlada i lijepa djevojka koju bi netko mogao povrijediti. Odvela ju je u Jelušinu krčmu u kojoj su svodilje organizirale zabave za pohotnu gospodu. Žorža je Jeluša poslala kod Ivice kako im ne bi smetao. Anica je osjećala da će se nešto loše dogoditi kada je ušla u sbu gdje se nalazilo mnoštvo kolača, vina i pečenja.

Ivica je čuo krikove, a Žorž mu je rekao kako je u pitanju neka seljanka koju se doveli u grad. Ivica se naljutio kada je čuo riječ seljakinja i odmah je požurio. Uletio je u sobu i pretukao čovjeka koji je htio napasti mladu seljakinju. Potom je nasrnuo na Jelušu koja je došla vidjeti čemu takva vika. Tek kada je otjerao napasnika Ivica je primijetio kako je u pitanju njegova Anica. Sljedećeg dana pronašao joj je posao kod ugledne gospođe čiju je djecu podučavao.

U međuvremenu su se Laura i Miha odselili u grad gdje je Miha upoznao Lauru sa svojim sudrugom. To je bio nitko drugi nego Ferkonja. Miha je s vremenom bio sve ljubomorniji jer je mogao naslu*titi tajnu vezu između ovo dvoje. Laura i Ferkonja su na kraju ubili Mihu i opljačkali ga. Nakon toga su osnovali hajdučku četu, a nakon godinu dana razbojništva Ferkonja se htio povući zbog policije. Laura je ubila i njega. Ponovno je poželjela Ivicu, ali on ju je sa zgražanjem odbio. Laura se nakon toga zarekla da ni jedna žena neće biti njegova.

Napokon je došao dan kada su se Ivica i Anica trebali vjenčati. Na svadbi se pojavila i Laura koja je otela mladenku. Tijekom otmice došlo je do sukoba gdje su poginuli Jožica, Ivičina majka i Kanonik. Sljedeće su jutro Anicu našli mrtvu u šumi. Lauru su kasnije izdali njeni ortaci i ona je napokon uhićena te strijeljana nakon suđenja. Ivica nikada nije završio škole nego je godinama radio u nižim službama da bi kao registrator počeo raditi u poodmakloj dobi.

Došao je do spisa s Laurinog suđenja, zanemarivao je posao stalno listajući papire koje je našao. Nakon što je najavljena istraga protiv njega jer je zanemarivao svoj posao, alkoholom je polio registratore i s njima izgorio u plamenu.

Analiza likova

Likovi: Ivica, Laura, Žorž, Mecena

Ivica Kičmanović je glavni lik romana "U registraturi" koji se igrom slučaja našao u situaciji gdje je iznevjerio ne samo svoja nego i očekivanja drugih ljudi. Pametno seosko dijete na kraju je odraslo u osobu slabog karaktera, pomalo pokvarenog i nedovoljno snalažljivog, a koji je dozvolio da mu život krene pogrešnim smjerom.

Ivica je lik koji je oduvijek bio razapet između svog podrijetla i želje da se popne na društvenoj ljestvici zahvaljujući najviše obrazovanju. Unatoč tome što je na početku bio odlučan uspjeti u životu na kraju je posustao, a pored Laure koja je samo jedan od razloga, pravog krivca treba tražiti u genima od kojih Ivica nije mogao pobjeći. Slabost naslijeđena krvlju od strane Jožice Zgubidana na kraju se pokazala pogubnom.

Ivica je većinu svog života proveo tako što je samo puštao dane da prolaze, u tišini je podnosio sve što se događalo i samo je čekao da se neke stvari dogode. Cijelo vrijeme je dozvoljavao da netko ili nešto upravlja njegovim životom, kao što je više puta podlegao strastima zbog fatalne Laure.

Ljubav prema Lauri na početku je bila nevina i iskrena, da bi kasnije prerasla u teret koji Ivica nije mogao nositi, ali ni riješiti se. Ivica je sa strahom, ali i zavisti gledao prema Laurinim emocijama bojeći ih se, ali i istovremeno diveći.

Unatoč tome što je bio iskren, njegova je greška uvijek bila neodlučnost i pogrešne odluke koje je donosio u kritičnim trenucima. Bijeg od Laure prema Anici opet je bilo pogrešno ponašanje jer je išao od krajnosti do krajnosti, od žene koja je bila toliko sigurna u sebe koja gospodari svime do plahe i nježne žene. Dok je bezglavo lutao u potrazi za pravim odlukama, propustio je one trenutke koje bi mu donijele sreću.

Laura je pravi primjer fatalne žene koja gazi sve pred sobom kako bi ostvarila svoj cilj. Od anđela na početku pretvorila se u zlo. Kovačić je tijekom romana pokazao transformaciju Laurinog lika, tako svaki čitatelj može pratiti sve trenutke koji su je doveli do konačne promjene i momenta kada je postala utjelovljenje vraga.

Ivica je bio jedna od njenih žrtava, a kako ga je njegovo podrijetlo iz male sredine obilježavalo dobar dio života, nije ni bilo čudno što je odmah pokleknuo Laurinim čarima i na kraju se potpuno izgubio kada se Laura pretvorila u zlu osobu koja ne bira način i sredstvo da uniši one koji joj se nađu na putu.

Teško je utvrditi je li Laura zaista od početka bila zla i zavaravala Ivicu maskom nedužnog djeteta ili je već tada bila zamaskirani vrag koji je samo čekao svoj trenutak. Očito je kako se nitko ne rađa loš ni dobar. Čovjekov karakter određuju njegovo postupci i odgoj, a Laura je zaista u djetinjstvu bila nevina djevojčica kojoj životne prilike nisu dale da ima normalno djetinjstvo kao ostali.

Laura je cijelo vrijeme bila rastrgana između zla, ali i dobra što je na kraju dovelo do uništenja Ivičinog života. Na kraju njen zločin nisu bile pljačke, nego želja da ostvari pravo na život pun dobrote i iskrenih emocija kao što su imali drugi. Zbog toga je iskreno i bez grča priznala svoju krivnju, uništavajući sve one koji su joj se našli na putu da bude voljena kao i svaka druga osoba.

Žorž je primjer osobe iz pravog života, a kojeg je Kovačić odlučio staviti u svoj roman. Radi se o liku koji je uvijek htio biti više od onog što je bio, pa je tako uvijek bio neskladu između stavrnosti i želja. Zbog toga je okarakteriziran kao tragikomičan lik koji pokorno prima udarce i tri hirove jačih od sebe.

Unatoč slabom karakteru Žorž je imao jednu osobinu koja je kod drugih izazivala zavist. Bio je poznat po lukavosti, zahvaljujući kojoj je uvijek znao kako se treba ponašati i od koga treba trpiti psovke i udarce.

👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼

Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Biografija: Ante Kovačić

Ante Kovačić je ostao zapamćen kao cijenjeni pjesnik, novelist i romanopisac te jedan od najpriznatijih predstavnika hrvatskog realizma. Rođen 6. lipnja 1854. godine u malom mjestu Oplaznik u Mariji Gorici. Ante je rođen kao nezakoniti sin Anke Vugrinec.

Školovanje je započeo u Pučkoj školi u Mariji Gorici, a kako je bio nadareno dijete s velikim potencijalom nastavio je školovanje u Zagrebu, prvo u učiteljskoj školi, a zatim u gimaziji. Prve dvije godine školovanja proveo je kod Tome Gajdeka, župnika na čiji je poziv došao u Zagreb. Nakon toga se preselio kod franjevaca na Kaptol.

Kovačić je je veći dio školovanja živio na rubu gladi, a pomagale su mu razne potpore i ono što je dobivao od poučavanja. Zbog teške materijalne situacije nije imao druge nego da se preseli u sjemenište. Godine 1876. je maturirao i napustio sjemenište te upisao pravo. Nakon dvije godine je diplomirao na Pravnom fakultetu, a nakon toga se vjenčao Milkom Hajdinovom u Maloj Gorici pored Petrinje.

Počeo je raditi u raznim odvjetničkim uredima u Karlovcu i Zagrebu, a 1887. godine je diplomirao na Pravnom fakultetu te dobio dozvolu da započne raditi kao samostalan odvjetnik. Godine 1889. otvorio je ured, ali krajem iste godine umire pomračena uma.

Uz naporan rad po raznim uredima Kovačić se cijelo vrijeme bavio književnošću. Književni je rad započeo feljtonistikom i poezijom, a u svojim je feljtonima pisao najčešće o kulturnom životu Zagreba. Pjesme koje je pisao na početku nastavile su tradiciju Šenoe i Preradovića, a kasnije su se svele na satiričan odnos naspram nekih društvenih pojava.

Kovačić je ostao najviše poznat kao prozni pisac, pa tako ne treba zaboraviti na najbolja djela kao što su romani: "Fiškal", "Baruničina ljubav" i "U registraturi". Osim romana napisao je i pripovijetke: "Seoski učitelj", "Zagorski čudak" i "Ladanjska sekta"...

Autor: S.Š.